2 Samuel 18
1 Potom pregleda David vojsku što je bila s njim i postavi vođe nad tisućom i nad stotinom.
2 Trećinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, trećinu pod zapovijed Abišaja, Sarvijina sina i Joabova brata, i trećinu pod Etaja iz Gata. Kad kralj priopći ljudima: “I ja ću ići s vama”,
3 ljudi odvratiše: “Ti ne smiješ ići. Jer kad mi bježimo, ne ćeš mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuća. I bolje je da nam ti pomažeš iz grada.”
4 Kralj im odgovori: “Što vam se čini da je dobro učinit ću.” Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuću.
5 Joabu, Abišaju i Etaju kralj zapovjedi: “čuvajte mi mladog Abšaloma.” Sva je vojska bila svjedok kako kralj zapovjedi svim vođama za Abšaloma.
6 Tako iziđe vojska u polje protiv Izrćla. Zametnu se bitka u šumi Efrajimovoj.
7 Tamo su Izrćlci bili potučeni od Davidovih ljudi i pretrpjeli su u onaj dan težak poraz izgubivši dvadeset tisuća ljudi.
8 Bitka se raširila po svoj tamošnjoj okolini. Više ljudi proždre šuma, nego što ih u onaj dan proždre mač.
9 Slučajno dođe Abšalom Davidovim ljudima pred oči. Abšalom je jahao na mazgi. Kad mazga dođe pod grane velikog hrasta, osta on glavom viseći o hrastu, i lebdio je između neba i zemlje, nakon što je mazga bila otrčala ispod njega.
10 Jedan čovjek vidje to i javi Joabu: “Vidio sam Abšaloma gdje visi o hrastu.”
11 Joab odvrati čovjeku koji mu je bio donio tu vijest: “Pa kad si ga vidio, zar ga nisi odmah oborio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas.”
12 A čovjek odgovori Joabu: “I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao svoje ruke na kraljeva sina. Jer smo čuli na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Etaju: čuvajte mi mladog Abšaloma!
13 Da sam ga napao, ne bi se to moglo od kralja sakriti, a ti bi se držao po strani.”
14 Joab odvrati: “Ja ne ću gubiti vrijeme s tobom.” Pa uze tri sulice u ruku i zabode ih u prsa Abšalomu. Kako je još živ visio o hrastu,
15 pristupi deset momaka, što su nosili Joabu oružje, i ubiše Abšaloma.
16 Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše progoniti Izrćlce. Jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu.
17 I uzeše Abšaloma, baciše ga u šumu u veliku jamu i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrćl pobježe, svaki k svojoj kući.
18 Abšalom je bio sebi podigao spomenik za svojega života u kraljevoj dolini. Mislio je naime: “Nemam sina koji bi mogao čuvati uspomenu na moje ime.” Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dana današnjega “Abšalomov spomenik”.
19 Ahimaas, Sadokov sin, reče: “Otrčat ću i odnijet ću vijest kralju da mu je Gospodin udijelio pobjedu nad njegovim neprijateljima.”
20 A Joab mu odvrati: “Nemoj danas biti glasnik! Neki drugi dan možeš biti glasnik; ali danas ne smiješ biti, jer je kraljev sin mrtav.” \
21 Joab zapovjedi Etiopljaninu: “Idi, javi kralju što si vidio!” Etiopljanin se baci pred Joaba ničice i otrči.
22 A Ahimaas, Sadokov sin, još jednom reče Joabu: “Neka bude što hoće! Ja ću ipak trčati za Etiopljaninom!” Joab odvrati: “Pa što ćeš trčati, moj sine? Ne ćeš dobiti uzdarje.”
23 On odgovori: “Neka bude što hoće, trčat ću!” Tada mu reče: “Pa trči!” Ahimaas udari ravnicom Jordana i preteče Etiopljanina.
24 David je upravo sjedio među dvojim vratima. Stražar je bio uzišao na krov kroz vrata na zidu. Kad on podiže svoje oči i pogleda, vidje jednoga čovjeka gdje trči sam.
25 Stražar povika i javi kralju. Kralj reče: “Kad je sam, onda nosi dobru vijest.” I dok je onaj dolazio sve bliže,
26 vidje stražar još drugoga čovjeka kako trči. I povika stražar vrataru: “Vidim još jednoga čovjeka kako trči sam.” Kralj reče: “I on nosi dobar glas.”
27 Stražar povika dalje: “Prvi trči, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, Sadokov sin.” Kralj odgovori: “To je dobar čovjek. Taj dolazi s dobrim glasom.”
28 Tada Ahimaas povika kralju: “Pobjeda!”, baci se tad pred kraljem licem sve do zemlje i reče: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog tvoj, koji predade ljude što podigoše svoju ruku na mojega gospodara, kralja!”
29 Kralj upita: “Je li dobro mladom Abšalomu?” Ahimaas odgovori: “Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab poslao slugu tvojega. Ali ne znam što je bilo.”
30 Kralj odvrati: “Makni se, stani tamo!” On se makne i stane.
31 Tada dođe Etiopljanin. Etiopljanin povika: “Moj gospodar i kralj neka dopusti da mu se javi dobra vijest: Gospodin ti je danas udijelio pobjedu nad svima koji se pobuniše protiv tebe.”
32 A kralj upita Etiopljanina: “Je li dobro mladom Abšalomu?” Etiopljanin odgovori: “Kao taj mladić, tako neka prođu neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi koji ustaju na te u zloj namjeri!”